Na našem putovanju na Zakintos nesuglasica koju je nekih 15 ljudi imalo sa agencijom Rapsody travel rezultirala je time da smo uplatili jedno a dobili drugo, i to samo mi koji smo aranžmane uplatili u jednoj podružnici ove agencije, u ulici Vojvode Šupljikca, dok su svi ostali koji su putovanje uplatili u drugim filijalama Rapsodija bili zadovoljni.
Naime, ja sam već ranije putovala preko Rapsodijevog Kolegijuma i uvek sam bila zadovoljna uslugom. Iz tog razloga sam drugarima nahvalila istu agenciju i nas četvoro smo se odlučili da odemo u najbližu kancelariju ove agencije i uplatimo put na Zakintos. Pre nego što smo uzeli dva dvokrevetna apartmana tražili smo da u tom hotelu (pošto je u ponudi nazvan hotelom) doplatimo za hranu, no rečeno nam je da on nema restoran, ali da ćemo u apartmanima imati svoje kuhinjice. Nismo u startu hteli da budemo paradajz turisti no pošto nije bilo druge opcije uplatili smo put i otišli u Tempo da nakupujemo gomilu gotovih jela.
Zvali smo agenciju da se raspitujemo oko detalja, tipa da li da nosimo noževe, viljuške, kuvalo i sl, i uvek su nam govorili da je sve obezbeđeno. Tako smo mi na put krenuli samo sa gomilom Karneksovih pasulja, ćufti i punjenih paprika, lepim Lastinim autobusom, uz ljubaznog Rapsodijevog vodiča. Sve je u početku izgledalo super, a onda smo stigli u hotel.
Hotel, Villa Gioia di Mare, je bio iz dva dela, prvi je imao normalne apartmane sa svim pratećim elementima, a preko puta su bili naši apartmani, odnosno obične sobe, samo sa frižiderom. Toliko o kuhinji, bar možemo da hladimo vodu i sokove, koje doduše nemamo iz čega osim flaše da pijemo.
Svi mi koji smo upali u taj deo hotela odmah smo počeli da se bunimo, i upoznajući se međusobno u ovoj našoj mini revoluciji došli smo do zaključka da smo svi uplatili u Vojvode Šupljikca. Ostali, koji su dobili što su i očekivali, tj sobe bez kuhinje, uplatili su na drugim lokacijama.
Javljali smo prijateljima iz Beograda da naprave skrin šot Rapsodievog sajta na kome stoji da su u ponudi apartmani sa kuhinjom, jer je u našem ugovoru bilo samo nekoliko opštih mesta a za sve ostale specifikacije puta naznačeno je da su na sajtu, koji je, kao što svi znamo, podložan ponudama.
Udruženim snagama, tražili smo od vodiča da nam dovede glavnog, koga oni u agenciji zovu koordinator. Rekao nam je da taj tip sada ne može da dođe ali da će biti na nekoj žurci koja počinje u ponoć, pa da ga uhvatimo tamo i “podsetimo na naš problem”. Mi smo bili toliko umorni od puta da smo u ponoć zevali k'o nilski konji i ne mogavši da se obučemo za žurku digli ruke od jurenja koordinatora po noćnim klubovima. Jedan par je međutim otišao na tu žurku sa namerom da ukeba koordinatora ali nije mu pošlo za rukom. Sledećeg dana smo nastavili da smaramo vodiča da nas poveže sa tipom koji je nadležan za našu problematiku i on nam reče da će u tri popodne biti organizovana žurka na plaži na kojoj će se on pojaviti.
Na ovu žurku smo otišli, sedeli pijuckajući svoja pića i čekajući koordinatora, ali on se nije pojavio. Ipak, došao je naš vodič da nam kaže da izdvojimo nekoliko zastupnika iz grupe nezadovoljnih i da krenemo sa njim nazad u hotel gde nas čeka taj glavni koordinator. Nas petoro je krenulo na sastanak sa njim, a kada smo stigli na odredište tamo nas je dočekao tip iz Rapsodija koji se predstavio kao Meda. Htedoh pri upoznavanju da kažem “Drago mi je, ja sam Pera Detlić” ali odlučih da bar ja ovde budem ozbiljna. Izložili smo mu problem a on je pokušao da nam objasni kako mi nismo dobro videli ponudu. Onda je izvadio odštampanu ponudu sa sajta na kojoj ovaj put nije pisalo da imamo kuhinje. Kada mu rekoh da je to moglo biti promenjeno (i da verovatno jeste), pravdao se time da on ne zna da menja ništa na tom sajtu. Kakav argument!
Kako je razgovor postajao žustriji, on je u jednom trenutku onako više za sebe prokomentarisao “Pa niste valjda pošli na more da kuvate”. Mi smo zanemarili ovu opasku i nastavili da tražimo ono što smo uplatili. Na kraju smo došli do lošeg kompromisa, uslovljenog verovatno našim umorom, da će nam agencija obezbediti rešoe. Sledeći dan stvarno su nam isporučeni rešoi. Ostao je i dalje problem nepostojanja nijednog suda koji bismo da je postojao morali prati u lavabou u kupatilu. Agencija nije mogla više od rešoa. Kupili smo plastične tanjire i čaše, a šerpu smo pozajmili od debelog Bjutija, taman da i njemu učinimo uslugu, da manje jede. Dakle, negde od četvtrog dana nam je počeo odmor.
![]() |
| Sve sto smo imali od kuhinje |
